 |
| Valmiki Pratibha Indira Devi i Rabindranath Tagore |
Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći;
ali se ne usuđujem strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i otkrivam tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoju bol, strahujući da bi to mogla ti učiniti.
Čeznem da ti kažem najvjernije riječi koje ti imam reći;
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno onomu što mislim.
Ostavljam svoju bol da izgleda glupo, strahujući da bi to mogla ti učiniti.
Čeznem da upotrijebim najdragocenije riječi što ih imam za tebe;
ali se ne usuđujem strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati što je to bol.
Čeznem da sjedim nijemo pored tebe; ali se ne usuđujem,
jer bi mi u tom srce samo iskočilo na usta.
Zato brbljam i govorim koješta, zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoju bol, strahujući da bi to mogla ti učiniti.
Čeznem da te ostavim zauvijek; ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla oktriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moja bol vječito svježa.
0 comments:
Objavi komentar