Zapis o jednome zapisu

15:14:00 0 comments


Kada pak vidjesmo pismo koje do tada vidjeli nismo
Pred naše oči stiglo iz vremena davna i daleka
Duga i golema šutnja neka
Među nas
Uđe

Muk taj prekide tad jedan smiren i smion glas -
Ovaj stari zapis kao da je risan
Kao rukom dijaka da
I nije
Pisan

Potome drugi o zapisu će u nedoumici reći o tome Ovaj zapis kao
da ne ide s lijeve strane na desno
On teče bez brige s desna na lijevo Naopako
Kome je ovaj zapis pisan tako
Kome

Prevarit će se ipak svi oni čitači koji ga
Sa desne strane na lijevu čitali budu -
Reći će tretji pomalo zbunjen
I pomalo
U čudu

Gle zapis ovaj tajni iz tamnih i drevnih vremena
Kao da niče pred nama iz dna nekog mutnog sna
Njegovi znaci su kao iz kakvog pisma
U zrcalu gledana -
Šapnuše slova
Tiha i ledena
Usta Jedna

A peti od nas iz čvrstih pesti i drhtavih prsti
Ogledalo spasonosno i jasno
Nehotice
Na tle
Pusti

Prepoznavši u tome trenu u njemu
Izgubljeno
Svoje
Davno
Lice

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar