Neka se sjajna voda budi u jasnom sjajnom ozoru
iz svog dubokog sna i teče nekoj
dalekoj rijeci nekom
umornom
moru
neko nejako lane posrće kroz zlatnozelenu goru
i neće da stane dok ne pristane
svom bistrom
izvoru
Jedna smetena košuta žuri kroz neke žute vriježe
tražeći nestali šapat tražeći davne dane što
bježi kroz tavne trave kroz travne
mreže
Vidim ljeljena onog što pati kad prati oči one srne
i slijediće ih omamljen tako sve dok
na zahodu sunce ne utrne
sve dok mu koraci
ne ucrne
Jedan konjik velik osvaja vrele prostore nespokoja
Lijep Slijep od želje Nijem
Bez glasa on gazi za lavežom pasa
Što urla što žedno diše i
kidiše u krv budućeg
razboja
Vidim sve to u jednom trenu U suncu ovog dana
Kao na dogledu
dlana
I
Znam da nikada onaj gladni harni vrutak neće ući
u daleko ono ušće u svoj krotki kutak
da nikada zagrliti neće svoj čisti
bjelutak
Košuta brižna više nikada neće čuti onaj mali glas
što pred njom ide što prati je kroz vlati
što nikad neće više reći
mati
Na stijenu onu propeti ljeljen neće se nikada više
na onaj zelen zov
one zelene kiše
odazvati
Ni konjik tragač veliki u sjajnom bojnom odijelu
usred sjajne tragačke svite nikad
odapeti neće iz sulice vite
onu ubojnu
strijelu
Jer u tom jednom jedinom trenu u tom magnovenju kad
sobom obuzeti bjehu goniči svi
i sasvim
sami
Te strane lovceulovih u nevidime konce ja kovač Grubač
i vjerno upisah i smjerno narisah
u ove vele
u bijele u kami
0 comments:
Objavi komentar