Jedno mlado sunce odbjeglo od oca
nastani se na ledini izmeđ ledenih planina
Ne prepoznasmo ga odmah i pogledasmo poprijeko
Ono zasuka rukave i preora zemlju duboko
dok ne stiže do njene utrobe i njenog srca
Kada od trudova odahnu pozdravi veselo rukom
i izdiže se kao tica na krilima iznad same tame
I obasja sve staze sva raskršća i stranputice
i u sjaju pokaza svoje oranje i naše lice
Postadosmo bliski pa smo kao jedno
i jeli i pili kao od iskoni da smo tu bili
Nije navraćalo sunc od ljeta do ljeta samo
i na jalovoj dolini cvijet do cvijeta procvjeta
Mlado sunce se nenadno iskrade od nas
Kuda je otišlo to i zašto
to sam dobri bog sada može da zna
I možda bismo ga zaboravili kao lijepu slučajnost
(kako je bilo došlo tako bi bilo i prošlo)
da se vascijelim svojim bićem ne grijemo još
Od onih davnih njegovih zlatnih i toplih dlanova
0 comments:
Objavi komentar