Iz guste tame dana na umoru iznikao je
ponad naših glava mlad i nježan lik mjeseca
Sada plovi cijelom širinom svoga neba
budeći iz snenosti one koji su sebe izgubili
Prije no što se umori na tom sjajnom putovanju
i prije nego što u svom rašćenju izgubi korak
(i dobije okolo svih svojih strana
bijelu i srebrnu kosu)
Ureži njegov znak u mekoj bjelini miljevine
kako bi mogao što vjernije upiti u sebe sliku
Svoje neizrecive boli i nade
0 comments:
Objavi komentar