Nevoljni vojno

21:49:00 0 comments



Kroz mnoge ova glava vojne projde
Od morja južnog do sjevernog gorja

I svugdje su je vjenčale čast i slava
Uz zvuke ubojne roga i trube strojne

U bitci jednoj dvogubo ranjen sam ja
Rane mi vadili mliječom od cvijeta

U rvanju potonjem al desnica mi pala
A hvala i slava na dane krvi na rane nestala

Slava ko magla što se u nebo nenadno digla
Slava ko slama što je u oganj stigla

Što ostah bez službe novo nije na svijetu tom
Bez družbe što ostah hudo je na putu pustom

Okolo šapću kako mi život bje uzaludan
Ne znaju da ranjen ovako već sam budan

Ne znaju kako ću potonji udarac da dam
Zlehudi o kojoj sada sve znam

Sobom i sam

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar