Onemuštio

Vinko Kalinić 22:09:00 0 comments Mak Dizdar Poezija

1

Mislio je
Da
Slušajući vodopad
Krvi u venama
Na svijetu je tako
Golub traži golubicu
Mjesec zvijezdu
Danicu
Rekao je
Da
I baci se
U sedlo vrancu
Sada jezdi
U sretanje zvijezdi


2

Strepnja je umrla
Kad nikla je sjena na drumu
U umu se umornom sama iskova
Nova strijela vjere
Cvijet i raste u gordinju
Da se ubere


3

Sada se je povezala
Povezala
Opasala
Suncem se je povezala
Mjesčinom opasala
U očima
Zvijezde
Gore


4

Gazio je noć
Kopitama odluke
Za zvijezdom u noći
Pružio ruke
Da Rekao je
Jednom i to treba da počne
Treba i to jednom da se svrši

Jenom valja već
Popeti se na vrhunce
Da bi se uhvatile dubine

Jednom već treba se
Pretočiti u sunce


5

Pjevao je
Carskim drumom
Glasom čežnje
Punim
Srcem

Sada se je povezala
Povezala
Opasala

Suncem se je povezala
Mjesečinom opasala
Zvijezde gore
U očima

Da je nije
Da nje nije
Ne bi
Ne bi
Ne bi bilo
Niti
Dana


6

Kada je stigao
Na vidiku su ga dočekali
Bodeži
Tišine

Pogledao je u ruke uzroka
I osjetio miris snijega
U njemu su ostavili stope
Tuđi konji


7

Htio je da pita
Htio je
Da viče
O konji
Konji vremena
Koje je izmaklo
Na kakvom je vatralju
pobjeglo moje pitanje
Pitanje moje

I moj
Odgovor

Htio je da pita
Al noć je bila
Preduboka
I jezik
Zaleđen

Mak Dizdar