Iz onog bijelog kama eno niče klica
Iz one davne ruke iz nekog tavnog lica
Niče i raste u neko bolno bijelo cvijeće
Već ptica iz svog skrivenog gnijezda slijeće
U skrovit krug nečijih samotnih svijetlih sanja
Slijeće ta ptica sa zelenog granja
Kraj ovaj kajni zar može bez zmije
Bez otrova njenog zar može zar smije
Bez smijeha tog tajnog kojim se ta smije
Iz onog bijelog kama eno niče klica
Iz ruke davne iz tavnog lica sad žiće kliče
Iz znanog kama znamen stamnog plama
0 comments:
Objavi komentar