Ne smijemmo se odavno
Smijeh je obješen visoko
Duboko zakopan
Zbog zidova
Ne plačemo jablane ne slušamo
U ovoj umornoj zvijezdi
U trajanju sudbonosnom
Radi zidova
Došli smo ovdje u gorku mada plavo
Ovdje gdje je sve u širinama u naslagama ravnoredno
Gdje nebo je gdje more u istoj plohi ogledala
Ovdje gdje vjetar je raspoređen drevno
Tu koje smo iz daleko snili
U ovo pticama vezano Ribama
Znacima pravednim između
Tu ni gore ni dolje
Gdje trebovanje trebalo ne bi
Jer tu se u otvorenom nema šta
Da otvara
Ovdje gdje nema zidova
Rekao sam
tako
Al’ više se ne nadam
Jer
To su one strijele u tobolcima
Zastave one na jarbolima
Ne mogu zato da zaustavim
Ove grčeve u prstima
Nisu zidovi samo
U vertikalima
0 comments:
Objavi komentar