Kroz gradsku noć od kamena i suše
ulazi polje u moju sobu.
Pruža zelene ruke s ptičjim narukvicama,
s narukvicama od lišća.
Nosi rijeku u ruci.
Nebo iz polja također ulazi
sa svojom košarom tek izrezanog dragog kamenja.
i more sjedne pored mene,
polažući svoj bijeli rep na tlo.
iz tišine izbija drvo glazbe.
S drveta vise sve lijepe riječi,
koje sjaje, zriju, padaju.
Na mom čelu špilja u kojoj prebiva munja...
Ali sve se naselilo krilima.
0 comments:
Objavi komentar