Između predvečerja što se ne da
I noći što se već javlja
Postoji pogled djevojčice jedne.
Ostavlja teku i napisani rad,
Sve njeno biće su oka dva.
Na zidu se svjetlost gasi.
Je li je vidi, kao početak ili kraj?
Reći će ona da ne vidi ništa.
Proziran je beskraj.
Nitko ne zna što gledaše
Djevojčica jedna.
0 comments:
Objavi komentar