Časoviti povratak

20:12:00 0 comments



Bože moj, kakva, kakva li je bila?
- O srce lažno, neodlučni duše! -
Je l' bila dodir lahora kad puše?
Il' proljeća u bijegu brza krila?

Bila je tako prozračna i laka
ko sjeme na vjetru... Nevidljiva
ko što je osmijeh kad se u smijeh skriva.
Mutna u zraku ko drhtaj barjaka.

Barjak i osmijeh i sjemenka mala,
proljeće junsko, lahor iz daljine...
Luda li i tužna tvoga karnevala!

Promjenljivost tvoja u ništa se skrila
- o sjećanje slijepo, o pčelo gorčine! -
Ne znam što si bila, a znam da si bila.

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar