Obučena u nevinost -
I voljeh je kao dijete.
Zatim se odjenula
U ne znam kakve haljine,
I pobjegoh od nje mrzeći je nesvjesno.
Na koncu posta kraljica
S raskošnim nakitom.
Kako se žučno i besmisleno srdih.
Ali kada se počela svlačiti,
Ja joj se nasmiješih.
Ostala je u tunici
Svoje davne nevinosti -
Ponovo u nju vjerovah.
I ostavila je tuniku,
I kaza se sasvim, gola.
O strasti moga bića, poezijo
Gola, i zauvijek moja.
0 comments:
Objavi komentar