Sigurna smrt je, ali sat njen nije,
život je kratak, ostaje ga malo,
prijatan je oku, samo nije stalo
do njega duši kad hoće da mrije.
Svijet je slijep, a djela mu ružna
potiskuju u kraj plemenite čine,
zgašeno svjetlo, s njim hrabrosti ine,
likuje lažno, istina je tužna.
Šta li se, Bože, u čekanju zbiva,
oklijevanje je neprilično za nas,
kida se nada, duša smrtna biva.
Čemu si obećo to svjetlo u slavi,
kad nenadano smrt naiđe na nas, i
gdje nas nađe tu nas zaustavi?
Michelangelo Buonarroti
(Prijevod: Olinko Delorko)
0 comments:
Objavi komentar