Trebalo bi da imamo zemlju k’o grumen
Veličanstvenog sunca
I zemlju mirisne vode,
Gdje je sumrak tanani, šareni veo,
Zlatan i rumen,
A ne ovu zemlju gdje je život leden
I sveo.
Trebalo bi da imamo zemlju drveća
Čije su krošnje kao visoke grive,
Čije su grane krive
Otežale od brbljivih papagaja,
Blještavih kao dan,
A ne ovu zemlju gdje su sve ptice sive.
Ah, trebalo bi da imamo zemlju milina,
ljubavi i radosti i vina
Uz pjesmu i smijeh,
a ne ovu zemlju gdje je radost grijeh.
Langston Hughes
0 comments:
Objavi komentar