Bilo je to davno. Skoro zaboravih svoj san.
Ali tada, on bio je tu,
Preda mnom,
Kao sunce sjajan -
Moj san.
A onda se podiže zid
Polako,
Polako,
Između mene i mog sna,
Podizao se polako,
Zatamnjujući,
Zaklanjajući,
Svjetlost mog sna.
Podizao se sve do neba -
Taj zid.
Sjena.
Crn sam.
Ležim u sjeni,
Svjetlosti mog sna više nema preda mnom,
Nada mnom.
Samo široki zid.
Sjenka samo.
Ruke!
Moje crne ruke!
Srušite taj zid!
Nađite moj san!
Pomozite da ovu tamu razbistrim,
Da uništim ovu noć,
Da razbijem ovu sjenu
U tisuću sunčevih zraka,
U tisuću uskovitlanih sunčanih snova!
Langston Hughes
0 comments:
Objavi komentar