 |
| Mladi Hugo |
Pjesnik poljem ide. Gleda i, bez r'ječi,
Divi se; i sluša: lira u njemu zveči.
Videć gdje dolazi, cvijeće pred kojim
Rubin tamni, cv'jeće koje bojam' svojim
Sjaj potamnit može repa paunova,
Cvjetići od zlata i modri cv'jeci mali
Dočekuju njega lica misaona
Il koketna, i vratom dok su njihat stali,
Ko da stoji cika: "Gle nam miljenika!"
Pun svijetla, sjene i žamora živih,
Puk veljih stabala, koji u šumi živi:
Svi ti starci: tise, lipe i javori,
Časni hrasti, vrbe s borama na kori,
Brijest s crnim granjem: teški od mahovine,
Ko ulemi kad se pokaže muftija,
Onome, što ide, dubok poklon čine;
Glava od lišća i brada od bršljana se svija
K zemlji. I dok čela sjaj mu promatraju,
"On je! Sanjar!" ide Šapat po svem gaju.
Victor Hugo
(Preveo Vladimir Nazor)
0 comments:
Objavi komentar