Ne želim vratiti tužni duh
na mjesta koja je plač moj obišao
drhtati sakriven medu živim tjelesima
kakav sam i sam bio.
Ne želim sjećati se
sretna trenutka u nevoljama
radost i tuga sve je isto
sve je tužno kada se vraća.
Još me prati kao svjetlost daleka
ona sudbina dijete
one mile mladenačke oči
ona stara rana.
Ne bih htio da se vratim
radije još više umrijeti
iščupati sjenu
zaboraviti zaborav.
Luis Cernuda
0 comments:
Objavi komentar