Da bih s tobom prošla pustoš ovog svijeta
da bismo se zajedno suočili s užasnom smrti
da bih vidjela istinu da bih izgubila strah
pošla sam usporedo s tvojim koracima
zbog tebe ostavih svoje carstvo svoju tajnu
svoju hitru noć svoju tišinu
svoj biser okrugli i njegovu bjelinu
svoje ogledalo svoj život svoju sliku
i napustih perivoje raja
tako bijah na svijetu bez koprene tvrdog dana
bez ogledala vidjeh da sam gola
a pustinja se zvala vrijeme
zbog toga si me svojim kretnjama odijenuo
i naučih živjeti u punome vjetru
Sophia de Mello Breyner Andresen
0 comments:
Objavi komentar