Zaboraviše ga na snježnom polju,
Na grobu mu cvjetati neće
Karanfil, božur, božje cvijeće.
Zemlja ga tiho uvija, sita,
Kroz tijelo mu klija
Sjeme pobjedničkog žita.
Ljetos će ležati raspadnut
Ko strašilo za ptice
U zlanom moru pšenice.
Sudbina mu pobjegla kroz raži,
Iz njega i nad njim buja
život pun nade i laži.
Ady Endre
0 comments:
Objavi komentar