Gospodinov dolazak
Kada me ostaviše,
Kada nošah posrćući svoju dušu,
Tiho i neočekivano
Bog me zagrli.
Ne dođe s trubljom,
Nego s nijemim, istinitim zagrljajem,
Ne dođe lijepog, sunčanog dana,
Već ratne noći.
I oslijepiše moje oči
Varave. Mladost mi umrije,
Ali Njega, sjajnog, uzvišenog
Vidim zauvijek.
Ady Endre
Vinko Kalinić
Urednik„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević
0 comments:
Objavi komentar