Er je jedan tromi, čudni jarak,
Prljava bara, rogozina sama.
Al Krasna, Samos, Dunav i Tisa
Odvode mu vode do Oceana.
Makar me lavež opsjedao skitničarski
I da mi u krvi bukne na sto rana,
Da nasip podigne krtica sto,
Ja ću ipak stići do Oceana.
Jer ja hoću, to bezumlje iste,
Hoću, jer to je čudo naših dana:
Krene neko tako od malog Era
A stigne do svetog, silnog Oceana.
Ady Endre
0 comments:
Objavi komentar