Valovit zlatan pram ko ambra čista,
što oko snježnog vrata leti zrakom;
drag pogled koji, ko sunčanom zrakom,
čini da tamna noć ko dan zablista;
smijeh koji jade ublaži zaista,
biserje što ga pruža riječju svakom,
ko rubin usne na koje sam lakom.
prelijepa ruka ko bjelokost ista;
pjev koji traje u božanskomskladu,
sazrele grudi djevojačke dobi,
ljupkost što nikad ne vidje se u nas;
ljepota koja čast za drugu dobi:
sve je to méka ognju mom, a u vas:
milost što malo kom nebesa dadu.
Pietro Bembo
0 comments:
Objavi komentar