Mladosti moje nebo, zvono od stakla.
Trešnja u cvatu. Iz trave cvjetići vire.
Pahulja snježna dječje nam dlanove takla.
Mi smo još nosile fiorentinske šešire.
Daleka brda Jütlanda i polja pusta.
Zvijezde padahu u dvorište mog tate.
Tu mornar nam je pričao u kasne sate
O lučkoj krčmi i djevojci vatrenih usta.
- "Hoćeš li sa mnom mala?" - Pružih ruke.
I poljubac mi dao mornar plavi je.
- "Jer zorom ranom krećemo iz luke..."
Što li su lijepe cure sred Batavije!
Emmy Hennings
0 comments:
Objavi komentar