Jeseni teškog voća, puna mrlja
Od krvi grožđa, nemoj proć' već sjedni
Pod naš sjenovit krov; tu počinut ćeš
I zapjevat uz moju novu frulu;
Najljepše tebi plesat djevojke će!
Voća i cvijeća zapoj strašni pjev.
"Pupoljak suncu otvara ljepote
Svoje i ljubav prožima mu vene;
Cvjetovi vise oko čela jutra,
Cvatu niz blistav obraz čedne noći
Dok bujno Ljeto pjevuši a laki
Oblaci cvijećem posiplju mu glavu.
Duhove zraka hrani osmijeh voća,
A radost lebdi oko vrta, krila
Lakih, il' sjedeć' na stablima pjeva."
Tako je Jesen pjevala kad sjede;
Diže se tad i ode preko tmurnih
Brda, al' zlatni ostavi nam teret.
William Blake
(Preveo Luko Paljetak)
0 comments:
Objavi komentar