Ne vidješe je gdje prolazi? Jesen
bijaše onda, kad cvjetovi venu,
kad slavuj više u šumi ne pjeva,
a suha trava sni u zaboravu.
Ne vidješe je gdje prolazi? Snijeg je
vrhove gora krunio bjelinom,
dok su vjetrovi u laganom letu
zapuhivali snažnim zamasima.
U tuzi ovih žalosnih prizora
ona jedina smijala se, blijeda,
grudi su joj se mračile od patnje
a lice joj se sjalo od veselja.
Ne vidješe je. Prođe. Priroda je
opet u bujnu raskoš odjevena,
no moja duša ovita je tugom
kao u času onoga rastanka.
Julio Cortázar
0 comments:
Objavi komentar