Pjesma Faine
Kad u te oko moje sije,
To usko oko, oko zmije,
I kad te ljubim, mazim,
Ej, pazi, pazi! zmija sva sam!
Gle: samo na čas tvoja ja sam
I preko tebe gazim!
Dosadio si! Možeš poći?
Sa drugim bit ću ove noći,
Ti svoju ženu išti!
Otiđi, nek te tuge riješi,
I nek te ljubi, nek te tješi,
Otiđi; bič moj zviždi!
U vrt nek dođe tko od vas,
Moj uzak crn nek vidi stas!
Izgorjeti će, neka!
Ja proljeće sam sva i plam!
Ne prilazi mi i ti sam,
Kog ljubim, koga čekam!
Tko sijed je, tko u cvijetu ljeta,
Tko više zvonkih da moneta,
Uz poziv može ući!
Pod mladom, lijepom - starom, sijedom"
Nad vašom glupom glavom bijednom
Ti, biču moj, fijuči!
Aleksander Blok
(Preveli Ivan Slaming i Antun Šoljan)
Vinko Kalinić
Urednik„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević
0 comments:
Objavi komentar