Djevojka je pjevala u crkvenom zboru

21:24:00 0 comments



Djevojka je pjevala u crkvenom zboru
umorna od svih, u tuđoj zemlji,
od svih brodova, potopljenih u moru,
od svih koji su zaboravili svoju radost.

Tako lijep bijaše njen glas,
koji se uzdisao visoko u kupoli
i iz zraka obasjavaše njen lik,
preko ramena sam je gledao, iz mraka,
i slušao, poput bijele haljine
kako se zrakom razlijeva njena pjesma.

I sve se činilo da će radosti ipak biti,
kao što i brodovi nađu svoje mirne luke,
umorni od tuđine, kao što i ljudi
u konačnici spokojan pronađu život.

Njen glas bio je tako sladak,
u tankom snopu spuštao se sve do vrata
na oltaru, gdje se čuva zajedničko nam
sveto otajstvo - dječji plač,
i činjenica da se nitko neće vratiti.

 Aleksander Blok




Девушка пела в церковном хоре

Девушка пела в церковном хоре
О всех усталых в чужом краю,
О всех кораблях, ушедших в море,
О всех, забывших радость свою.

Так пел ее голос, летящий в купол,
И луч сиял на белом плече,
И каждый из мрака смотрел и слушал,
Как белое платье пело в луче.

И всем казалось, что радость будет,
Что в тихой заводи все корабли,
Что на чужбине усталые люди
Светлую жизнь себе обрели.

И голос был сладок, и луч был тонок,
И только высоко, у Царских Врат,
Причастный Тайнам,- плакал ребенок
О том, что никто не придет назад.

Aleksander Blok

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar