Djevojka iz Spoleta

18:48:00 0 comments



Struk ti je vitak, ko crkvene svijeće.
Pogled – ko sablja kad blještavo krsene.
Ne žalim, djevojko, sastanka sreće -
Pusti, ko fratra, na lomaču mene!

Sreću ne zahtjevam. Ni ruke nježne.
Zar da te povrijedim nježnošću grubom?
Samo, ko sanjar, gledam kroz vjeđe
Dok bereš cvijeće – ja pijem ljubav!

Mimo, sve mimo, s vjetrovima, idi,
Suncem umivena – Marijo! Dozvoli
Oku – da anđela nad tobom vidi,
Srcu – od bola najslađeg nek boli!

U kovrče crne ti uplićeš revno
Biserje skupo od stihova tajnih.
Bacaš u zaljubljeno srce žedno
Izvor mi tamni tih očiju sjajnih.

(1909.)

Aleksander Blok





Девушка из Spoleto

Строен твой стан, как церковные свечи.
Взор твой - мечами пронзающий взор.
Дева, не жду ослепительной встречи -
Дай, как монаху, взойти на костер!

Счастья не требую. Ласки не надо.
Лаской ли грубой тебя оскорблю?
Лишь, как художник, смотрю за ограду,
Где ты срываешь цветы,- и люблю!

Мимо, все мимо - ты ветром гонима -
Солнцем палима - Мария! Позволь
Взору - прозреть над тобой херувима,
Сердцу - изведать сладчайшую боль!

Тихо я в темные кудри вплетаю
Тайных стихов драгоценный алмаз.
Жадно влюбленное сердце бросаю
В темный источник сияющих глаз.

(1909.)

Aleksander Blok

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar