Noću, s okom zvijeri, ja sam
grm, preko dana drvo,
u podnevnoj sam sjenci voda,
i pod suncem trava.
Ili, u sumrak
crkva na brijegu, gdje najdraži
izlazi i ulazi, jedan bjeli
svećenik, i pjesme pjeva.
Cijelim ga svijetom volim,
mjesečev zrak ću biti na vratima,
oko kuće u mraku smrča.
Preletit ću jednom
s riječima ptice u poznu
godinu, kada njeno srce,
zrnce od grada, pobijeli.
Johannes Bobrowski
0 comments:
Objavi komentar