Evo kovanog novčića.
Pitajmo oba suprotna lica
i ona će biti odgovor na uporno pitanje
koje nitko sebi nije postavio:
Zašto je čovjeku potrebno
da ga neka žena voli? Da vidimo.
U višim sferama se isprepliću
četvorostruki svod koji drži potop
i nepromjenljive zvijezde planetarija.
Adam, mladi otac, i mladi Raj.
Večer i jutro. Bog u svakom biću.
U tom čistom labirintu je tvoj odraz.
Opet bacimo kovani novčić
koji je i čarobno ogledalo.
Njegovo naličje je i nitko i ništa, i tama i sljepilo.
To si ti. Oba kovana lica daju samo jedan odjek.
Tvoje ruke i tvoj jezik svjedoci su nevjerni.
Bog je nedohvatljiv centar prstena.
On ne hvali niti kudi.
Najbolje djelo: zaborav.
Zašto te nisu željeli voljeti?
U sjenci drugog tražimo svoju sjenu;
u ogledalu drugog svoje vlastito ogledalo.
Jorge Luis Borges
0 comments:
Objavi komentar