Drijada
Breza, svježa
od sokova, drvo, taj dah
u mojim rukama, napeta
kora, meko staklo,
ali se osjeća dublje
buđenje, protezanje naviše
u stablu,
prema razgranjivanjima.
Pusti,
niz pleća,
raspusti svoje kose, čujem
u rukama, čujem
kroz svježinu, čujem puhanje,
čujem nastaje strujanje,
bujica raste,
zanos
pjeva u ušima.
Johannes Bobrowski
Vinko Kalinić
Urednik„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević
0 comments:
Objavi komentar