Pjesma

03:17:00 0 comments



Ti si kao zlato, poput nedozrela žita
što u snova se zlato pretapa;
bijela poput bijele kiše koja prodire
u poluzatvorene cvjetove bokorastog cvata,
gustog na crnim rukama jabukovih grana iz Ilirije.
Može li med širiti miomiris kao tvoja pozlaćena kosa?
Jer lice ti je čisto kao kiša,
ali poput kišnih kapi što bistre leže na bijelom saću
i čine bijeli vosak još sjajnijim,
tako da kosa na tvom čelu
prosipa svjetlost za jednu sjenu.



Hilda Doolittle

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar