U samotnoj duše moje studeni
Rađa se slatka prikaza
I taknuti odmah lome se oblaci
Tuge i iščezavaju.
S radosti modre već se obnavlja
Misao svaka: osjećam
Nutarnjim žićem da duh struji mi:
Tvrdi led duše topi se.
S gibljivog vrha ugodnih utvara
Prijašnja čuvstva prodiru
Potocima svježim suza silaze
Dolje po sjeni dosade.
Silaze žamorom, koji izazivlje
Odjeke stare ljubavi,
Žuborom vode, što po obali
Cvijeće iz sna probudi.
Silaze i bistri potok stvaraju,
U kojem žalo i stabla
I brijezi i drhtav osmijeh uzduha
Mirno se širom ogleda.
Ti na vršku mutnog bivstvovanja
Uzlaziš, slatka prikazo;
I ispod čiste zrake gledaš gdje
Protiče potok duševni.
Giosuè Carducci
0 comments:
Objavi komentar