S vedroga neba u svom srebru snatre
Mjeseca zrake, na Actium skriven,
Na valove gdje radi Kleopatre
Izgubljen stari svijet bje i dobiven.
Na taj mi prizor oko pogled baci,
Rimljana mnogih groblje, gdje u trenu
Jednome kruta Ambicija zbaci
Krunu, da mogla slijediti bi ženu.
Florence, što volim jednako te, glasi
Pjesme dok traju i svih riječi sklad
(Orfej iz pakla pjesmom ženu spasi),
Dok budeš lijepa i dok budem mlad;
O slatka! to bje vrijeme slično snima,
Kad svijet na kocki bje zbog zjene dvije:
Da pjesnik ima carstava ko rima,
Tvoj čar bi nove dao Antonije.
Premda to mrsko Usudu je strogu,
Zjena mi tvojih, u njih ću se klet,
Svijet zbog tebe izgubiti ne mogu,
Al' te izgubit ne bih za sav svijet.
Lord Byron
(Prijevod: Luko Paljetak)
0 comments:
Objavi komentar