Jedne večeri sam prešao s tvojom majkom
Prag tvoje sobe,
Opora djevice,
I vidio sam te kako spavaš
Tamo, na krevetu, ležala si nauznak,
Nepokretna bez daha,
Napokon savladana.
Ništa anđeoskog nije bilo u tebi, koja si spavala.
Bez sna, bez duše,
Kao što spava ruža.
I nešto se od tvoje boje
Bilo izgubilo.
Zatvorena lica, ukrućena
U nekom dalekom snu,
I naduta od potajnog previranja,
Rasla si spavajući, kao nekad
U mjačinu krilu.
I ja sam vidio, djevojčice,
Tvoj čudesni san.
Vincenzo Cardarelli
0 comments:
Objavi komentar