Čujem vojsku, što na kopno srne,
I topot konja kroz vodu, s pjenom oko koljena,
Osorni iza njih stoje, odjeveni u oklope crne,
Vozači preziruć uzde, uz zvižduk bičeva.
Oni uzvikuju u noć svoje bojne pokliče
Ja jecam u snu slušajuć smijeh im objestan.
Mrak mojih snova ko plameni bljesak rasporit će,
Kujuć na srce moje ko na nakovanj.
Dolaze pobjednički tresuć duge zelene vlasi:
Izlaze iz mora i s klicanjem jure po obali.
Moje srce, gdje ti je mudrost, tako očajno da si?
Moja ljubavi, ljubavi, ljubavi zašto me samog ostavi?
James Joyce
(Preveo Antun Šoljan)
0 comments:
Objavi komentar