Od tebe sam otišao, i svu ljubav prema tebi
Iz srca sam svoga zauvijek iščupao.
Ali, jao! Tko može prkositi svom udesu?
I ja opet, kao nekad, ludo čeznem za tobom.

Kuda god bih prolazio putem samotnim,
Ja sam znao, da zaboraviti tebe ne mogu,
Negdašnja mi čežnja uvijek žari srce
I ti si opet sa mnom, uvijek i svuda.

Tako sam te silno i duboko volio,
Da se danas, eto, u užasnu mržnju
Pretvorio moj oganj ljubavni.
I sada mi peče dušu dubokom i silnom ljubavi.

I zbog toga me, draga, ako hoćeš kori ili mi pak oprosti,
Ali na moj užas, ja sam sreo tebe:
I kao divnu ružu na grudi te htjedoh uzeti,
Al' umjesto ruže - ti bodež mi u srce usadi.

Muhamed Al Asmar

(Kairo, 25. prosinca 1930.
- Kairo, 21. travnja 1986.)
egipatski pjesnik






Biografija


Pjesme:
Čaj s mlijekom

Četiri su ruke na bijelom stolnjaku:
To dvoje mladih sjedi za stolom samotnim:
Sunce je obasjalo sve kuteve kuće.
Dvoje zaljubljenih pije čaj s mlijekom.

Radosni i sretni oni slave svoj zlatni dan,
Dan, koji je njima najveću sreću donio.
I na ovom surovome svijetu
Njihova dva mlada srca zauvijek združio.

Dvoje mladih šuti, radujuć' se jedno
Drugome. I samo poljupci se čuju iz tišine.
Sunce je obasjalo sve kuteve kuće.
I proljetni lahor njiše lake zavjese.

Četiri su ruke na bijelom stolnjaku,
I na njima se sjaje dva zlatna prstena.
Sunce je odagnalo sve sjene s njinih lica
I bacilo preko njih svoj odsjaj rumeni.

Sunce slavi ljubav, što dva srca spaja,
Ljubav, što je jača od bijede i od smrti.
Ruža svoje tajne šapće povjetarcu. . .
Dvoje zaljubljenih pije čaj s mlijekom.

Salah Jahin