Slatka, molim te, moja Ipsitilo,
moja ljepoto, moj užitku divni,
reci k tebi da dođem poslije podne.
Ako kažeš tad misli, molim, na to
da mi ne bi tko vrata zaključao,
da ti izašla možda ne bi kamo;
zato kod kuće budi sasvim spremna
ljubav voditi sa mnon devet puta.
Ali ako se slažeš, reci odmah:
sit na leđima ležim nakon ručka,
dokon tuniku i ogrtač bušim.

Gaj Valerije Katul

(Preveo Dubravko Škiljan)

Ravnim bogu čini se meni,
ili čak i većim, ako se smije reći,
onaj koji pred tobom stalno sjedi,
gleda te, sluša

smijeh tvoj slatki: sva su mi čula jadnom
zatravljena. Lezbijo, čim sam tebe
ugledao, od onda nemam više,
Lezbijo, glasa,

jezik mi se koči, a oganj nježni
tijelo mi obuzima, uši ječe
zvonjavom, i pokriva noćna tmina
oba mi oka.

Dokolica, Katule, tebe muči:
tad si mahnit, težiš za nedostižnim.
Dokolica kraljeve nekoć skrha,
gradove moćne.

Gaj Valerije Katul

(Preveo Dubravko Škiljan)

Grad Sirmione, Lombardija, Italija

Nosi proljeće već topline blage,
već se stišava bljes zimskog neba
daškom ugodnim zapadnoga vjetra.
Polja frigijska, Katule, napusti
i ravnicu Nikeje sparne plodnu:
k slavnim azijskim mjestama poleti!
Već treperi od želje duh za skitnjom,
već se radosne noge krijepe žudnjom.
Zbogom, drugovi, pratioci dragi:
skupa od kuće krenuli smo na put,
natrag vode nas različite ceste.

Gaj Valerije Katul

(Preveo Dubravko Škiljan)