Jednom kada shvatiš
da se iza lijepih slika
kriju tužne priče
osjetit ćeš i ti
tugu ljepote.
Ona će blistati
a ti ćeš plakati.
Možda ne glasno,
da nitko ne čuje,
ali hoćeš.
Onako, kraićkom oka.
I dalje, zadivljen
njenom magijom
očima ćeš upijati
njen sjaj
hoteći ga ispiti
do zadnje kapi
i što ga budeš ispijao
to više, njena snaga
zarobit će tvoj um.
Možda se i sam
preliješ u njenu
varku.
Ali tuga?
Tuga ostaje.
Nju možeš prekriti
svim izgovorima.
Praviti se blesav
i zaboraviti neko vrijeme.
Možeš i sam sebe uvjeriti
što je tuga da je nešto drugo.
No, poput mora koje ljubi
svoje obale, tako ćeš i ti,
ako si još živ čovječe,
osjetiti kako te opljuskuje.
Tiho.
Podmuklo.
Ali staloženo.
Sve dok te ne preplavi
toliko snažno da više nećeš moći
izdržati, od tolike ljepote.
I njene tuge.
Vinko Kalinić
0 comments:
Objavi komentar