Dječaku koji je imao najveće srce

08:40:00 0 comments

 


- U znak sjećanja na Jean-Michela Nicoliera


Kad je dobro, svi su dobri
ili se bar takvima prikazuju
dobro je takvo - ne iziskuje od nas
ni pažnju ni trud

ali kad nadođu ona vremena
surova, olovna i mutna,
kad čovjek čovjeku postane vuk,
a ljudski život se ogoli
do svoje srži: kad galamdžija
netragom nestane, kurva ode
s onim tko bolje plati,
kukavica s onim tko je jači,
lopov tamo gdje je veća korist,
a mudrac odjednom zašuti
praveći se ćorav, gluh i nijem
- tek tad ćeš ih čuti

nesebična, nevina, iskrena
i beskrajno nježna
(probude se
jer ne podnose tuđu bol)
- ta krhka srca kucaju tiho
ali odzvanjaju jače od topova
otkrivajući nam
višnji zakon svemira:
zašto je suosjećajnost
jača od nadmenosti
i zašto je David
pobijedio Golijata

pa i kad ostanu ležati
u nekom jarku, raskomadani
nasred ceste, ili bačeni
u neku blatnjavu jamu
kad im se ne zna
ni gdje su im kosti
ni gdje im je grob

njihova lica ostaju lebdjeti
visoko ponad grada
iznad Vukovarskog tornja
i čitave zemlje

plamte svojim
dvostrukim sjajem

snažno
kao hrabrost

toplo
kao nježnost sama

i pjevaju svoj
sunčani ditiramb

ljepša od anđela
beskrajno
u vječnosti

Vinko Kalinić

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar