Purgatorij

Vinko Kalinić 16:38:00 0 comments Moje pjesme

Na vulkanskom brežulju 

tik povrh Komiže

Sveti Mikula čuva naše mrtve 

koji leže pod kamenim pločama 

okrenutim prema zapadu 

prema Biševu, Jabuci, 

Brusniku

i Svecu

prah počiva tu, i kosti

a duše, one žive i dalje svojim životom

s vjetrom, u mjesečevim mijenama

u skladu sa sunčevim sustavom

s anđelima i vrazima (koji su isto

anđeli, samo pali - a co ako se dignu?

pito je jedon moli na vjeronauk

pok ga je don Šime opaha palicun

ol žice po parstima)

kadikad nam se i jave

(duše naših mrtvih)

u snu, kroz osjećaje

u nekom zapisu, slici

ostavljenom tragu, uspomeni

noveli, pjesmi, romanu

i na razne druge načine

- od kojih za neke

čak nismo ni svjesni

zapravo, ako malo bolje pogledaš

kad se popneš na vulkanski brežuljak

gore, podno Mustera, u Komiži

osjetit ćeš kako se pred tobom 

izmjenjuju pakao i raj

i kako je čitav svemir

isto kao i ljudski život

jedan veliki purgatorīj

u kojem su nam kosti 

uvijek umorne

od sile teže

ali duše

- one su kao i ruke

uvijek u nekom zagrljaju

kao i more 

uvijek u nekom dodiru 

s obalom

kao i dan 

koji se polako

ali sigurno 

promeće u svoju noć

i obratno

tako i znamo da smo 

i koliko smo živi

u odrazu, sebe sama

i sebe s drugima

kad smo vrazi

oni koji još stoje

ili pak oni što su pali

HRVATSKI KNJIŽEVNIK

RANKO MARINKOVIĆ

1913. - 2001.

piše na jednoj 

među bijelim pločama

na komiškom groblju

pred kojom čovjek zastane

s melankoličnim poštovanjem

nekoliko slova

i po koji broj

eto što je život

lipi moj

- sricao bi papagalo

koji nije čitao 

kako je majstor odbacio oruđe

i predao se svom anđelu

28. 01. 2021.

Vinko Kalinić