Kaj god, ne

Vinko Kalinić 23:06:00 0 comments Moje pjesme

 

Jednog jutra kad izroniš iz mora

kad siđeš s busa

kad se iskrcaš iz vlaka

i probudiš se u Zagrebu

skužit ćeš, ne

kako oko tebe teku

rijeke ljudi

i običnog

i neobičnog 

svijeta

bogeci, kumice, pederi

saborski zastupnici

i lica s TV ekrana

kralj Tomislav

i mnogi drugi

- svi su tu

čuti ćeš zvona s katedrale

i top s Griča, koji ga ispali

uvijek točno u podne

ulične svirače, i prosjake

koji traže koju kunu 

i dedeka koji viče:

kesteni, pečeni i vrući

susrest ćeš čudesna stvorenja

koji svakog dana

dožive potres mozga

i one koji se, za ime Božje,

uvijek nekud žure

a nikad nikud ne stignu

na vrijeme

upoznat ćeš neustrašive borce

za mjesto u tramvaju

kao i ponosne ljude 

koji drže do svoga nosa

te ga vazda dižu visoko

među žice od struje

doživjet ćeš blijesk ljepote

kojeg neki zovu ludnica

a drugi život

i nemoj se uopće začuditi

ako se baš pred tobom zavijori

neka strašna zadnjica, kao najljepša 

jaoooo, pobjednička zastava

zbog koje sasvim normalan čovjek 

ostane bez daha

(sinek, gledaj

al ne diraj!)

kaj god, ne

ako se malo bolje zagledaš

sasvim sigurno ćeš negdje susresti i sebe

u nekom izlogu, među najnovijim

skupocjenim stvarima

ili možda na akciji, s 25 % 

ili čak 50 % popusta

na trenutak ćeš pomisliti

kako nikaj na svetu lepšega ni

dok ne skužiš, prika

da si to ipak samo ti

kad se jednog jutra 

probudiš u Zagrebu

ni slučajno, kak se šika 

ne zaboravi otići na gablec

prosim lepo, fileki sa špekom, 

grah s kobajom - je, poslije 

sve bum lakše

prav ili kriv, jer

bilo kak bilo

najvažnije u gradu

bilo je 

i bit će

ostati živ

Zagreb, 10. listopada 2020.

Vinko Kalinić