Bez milosti, bez obzira, bez stida i prava
zidove oko mene sagradiše trostruke.
I sad nepomično tu stojim i očajavam.
Ne mislim na drugo: grizem se od muke.
Toliko je posla trebalo obaviti vani.
Nikad ne začuh šum, da su zidari se rojili.
Ah, što ne pazih kad bjehu zidovi podizani.
Neprimjetno su me od svega svijeta odvojili.
Konstantin Kavafis
0 comments:
Objavi komentar