Bešika


Kada sam bio u Smederevu prošle zime, budim se ja ujutro, a vidim Petar, brat mi rođeni, već budan. Čudno meni, jer znam da voli spavat više od mene! I pitam ga ja: Je li bre, što si ti budan?

Kaže: Probudila me bešika!

- Je li, bogati, pa šta mene nisi probudija, da je i ja upoznam? - a on me gleda blijedo ko tele u šarena vrata - I šta kaže susjeda?

- Ma ko brale?

- Pa Bešika, ta šta te probudila!

A on se sta smijat ka budala.

Kad smo popili kavu, onda smo razriješili da je bešika ustvari mjehur, a susjeda, jedna slatka mlada Ciganka (Bože, to prekrasno ljudsko stvorenje bilo je obučeno u nekakve smiješne dronjke, svaki komadić na njoj bio je u drugoj boji, a ispod svega tijelo - čisto ljudsko tijelo, iz kojeg je tako strašno mirisao život!), da se zove isto nekako sa B, ali ja to nisam zapamtija. A nije ni on. Jer sam joj ja gleda noge, a on sise. Za identitet se nitko nije raspitiva. Sram nas bilo!

Vinko Kalinić