Za Europu


Preko 500 miljuna ljudi ustalo je jutros na našem kontinentu, s istom nadom i istim strahovima kao i mi. I svaki od njih nosi neku sasvim svoju misao. Ali ima jedan zakon višnji, iznad svih nas: Nemoguće je svoju sreću graditi na nesreći drugih. Taj zakon je vječan i uvijek u ravnoteži. Čak ni sretan ne možeš biti sam, i to želiš s nekim podijeliti. Uzrok svih zala na ovom svijetu je egoizam (oholost - u kršćanstvu prvi od sedam smrtnih grijeha), prvo u čovjeku, a onda i u društvu.

Izići ću danas na referendum i glasati ZA ideale gotovo svih europskih humanista - Europu zajedništva, solidarnosti i međusobnog uvažavanja.

Pitajte svoju djecu! Ona ne znaju nacrtati kartu svijeta, ali će vam znati odgovoriti mimikom lica ili pokretima ruku, ako ne umiju riječima, koliko više vrijedi tek jedan osmijeh na ljudskom licu od bilo kakvog egoizma - u svim valutama svijeta.


Prijateljska žalost

Kome je stalo da imaš dvadeset godina
i djetinjastu ljubav, što tepa noćnoj kiši?
Oblaci osamljeni i uvijek malo nujni
možda će donijeti zemlji za krilo tišu svakidašnjicu.

Kad upalim svjetiljku vidim: čudno je živjeti.
Ljudi prolaze zabrinuti (kao da su tu oduvijek).
I nitko ne zna zašto je nesretan onaj drugi
i kako su sve tuge slične i svi zanosi isti.

A djeca razumiju sve. Plava su srca djetinja.
Kroz čarobne šume ptičji glas ih vodi.
Ah, pričat ću im kako polagano umiru
stari parobrodi.

Vesna Parun